Bharatanatyam je jedan od najstarijih i najcjenjenijih klasičnih plesnih oblika u Indiji. Njegovi korijeni mogu se pratiti do drevnih hramova Tamil Nadua, gdje se izvodio kao oblik štovanja. Ova lijepa i ekspresivna umjetnička forma ne samo da je uspjela u svom tradicionalnom kontekstu, već je također pronašla svoje mjesto u svijetu interdisciplinarne umjetnosti.
Porijeklo Bharatanatyama
Bharatanatyam je prožet tradicijom i mitologijom. Rečeno je da potječe iz nebeskog plesa Gospoda Shive, poznatog kao Tandava. Ovaj plesni oblik kasnije je kodificirao mudrac Bharata Muni u Natya Shastri, sveobuhvatnoj raspravi o izvedbenim umjetnostima.
Tijekom stoljeća, Bharatanatyam se razvijao, uključivši elemente glazbe, ritma i izražaja. Karakterizira ga zamršen rad nogu, graciozni pokreti i emotivno pripovijedanje. Tradicionalni repertoar uključuje kombinaciju nritta (čisti ples), abhinaya (ekspresivna mima) i nritya (kombinacija ritma i izražaja).
Bharatanatyam i interdisciplinarne umjetnosti
Bharatanatyam je nadišao svoje tradicionalne granice i počeo se križati s raznim drugim umjetničkim oblicima, što je dovelo do koncepta interdisciplinarnih umjetnosti. Kroz interdisciplinarnu suradnju, Bharatanatyam je integriran s vizualnim umjetnostima, glazbom, kazalištem, pa čak i tehnologijom, stvarajući dinamičnu fuziju kreativnosti i izražaja.
Jedan takav primjer je spoj Bharatanatyama sa suvremenim plesnim stilovima, gdje se tradicionalni pokreti kombiniraju s modernom koreografijom i temama. Ovo miješanje stilova ne samo da čuva bit Bharatanatyama, već također pruža platformu za umjetničko eksperimentiranje i inovaciju.
Uloga Bharatanatyama u tečajevima plesa
Bharatanatyam je stekao popularnost na satovima plesa diljem svijeta, nudeći studentima jedinstvenu priliku da urone u drevnu umjetničku formu, a istovremeno bruse svoju kreativnost i fizičku disciplinu. Plesni tečajevi koji uključuju Bharatanatyam pružaju sveobuhvatnu obuku o svjesnosti tijela, ritmu, izražavanju i pripovijedanju, što ga čini holističkim oblikom umjetničkog obrazovanja.
Nadalje, praksa Bharatanatyama potiče kulturno uvažavanje i razumijevanje, dopuštajući učenicima da se povežu s bogatom baštinom indijske klasične umjetnosti. Također promiče disciplinu, usredotočenost i emocionalnu inteligenciju, njegujući ne samo plesače već i dobro zaobljene pojedince.
Zaključno, Bharatanatyamovo raskrižje s interdisciplinarnim umjetnostima nudi leću kroz koju se može istražiti dinamična evolucija tradicionalnih umjetničkih formi u suvremenom kontekstu. Njegova integracija u satove plesa omogućuje pojedincima da se povežu s bogatom kulturnom baštinom Indije i iskuse transformativnu moć ove drevne plesne forme.